Durmitor: Bobotov kuk

Početak staze: 1.908 mnm, prevoj Sedlo, sa puta Žabljak – Trsa – Plužine.
Cilj: Bobotov kuk, vrh 2.523 mnm.
Visinska razlika: 615 m + 346 m pri usponu i silasku duž staze.
Težina staze: srednja III.
Dužina staze: 5,6 km.
Vrijeme potrebno za uspon: 3 h 30 min.
Voda na stazi: ima – izvor Surutka, prije spuštanja na Zeleni vir. Vodom se može snabdijeti i na izvoru Studenac, par desetina metara ispod puta Žabljak – Sedlo, oko 1,5 km prije prevoja gledano iz pravca Žabljaka.
Opasnosti: ima. Oprez na dijelu staze od prevoja između Bobotovog kuka i Đevojke, Soa nebeska pa sve do vrha; na eksponiranim djelovima pomoći se rukama.
Moguća opasnost od divljih životinja u periodu manje posjećenosti planine.
Markacija: ima.
Kutija sa pečatom i upisna knjiga: ima.
Kondiciona spremnost: visoka.
Period godine najpovoljniji za uspon: ljeto (mogući su ostaci snijega i u tom periodu). Izbjegavati dane sa kišom i grmljavinom.

Kratak opis staze:

Planinarska tura koja pruža najljepše poglede – pravi planinarski užitak i doživljaj.
Početak staze je sa asfaltnog regionalnog puta od prevoja Sedlo, gdje je parking i mjesto za plaćanje karte za ulaz u NP. Staza kreće sa prevoja u pravcu sjevera, blagim usponom preko travnatih površina, jasno uočljivim pastirskim puteljkom. Nadalje ide ispod samih stijena Uvite grede, iznad sipara i na taj način se stiže do jednog strmog usjeka (savladati ga uz pomoć ruku !), koji je najozbiljnija prepreka na dijelu staze od Sedla do Zelenog vira. Prolaskom usjeka ulazite u prelijepu dolinu okruženu vrhovima Uvite grede, Šljemena, Bandijerne, Zubaca i Vjetrenih brda. Grandiozna figura Bobotovog kuka koja dominira čitavim prostorom, pojavljuje se na vidiku. Narednih oko 1,5 km puteljak ide travnatim površinama i bez većih napora stiže do jedne udoline koja se zove Surutka, gdje postoji oznaka za izvor pitke vode. Sljedeća, lagana dionica je od Surutke do Zelenog vira. Od Surutke blagim usponom od nekoliko desetina metara dolazite na prevoj sa kojeg je odličan pogled na Šarene pasove i Samar, kao i na sam Bobotov kuk. Sa ovog prevoja staza se spušta preko 100 mnm do Zelenog vira (2.028 mnm), jezerca koje je nažalost većim djelom ljetnjeg perioda bez vode.
Od Zelenog vira počinje pravi uspon na Bobotov kuk. Prvu dionicu od Zelenog vira do Velike previje (2.351 mnm) karakteriše strm i naporan uspon, pravo naviše – u početku preko sipara, kamenih površina, žlijebova i stjenovitih kaskada, a kasnije ispod Velike previje strmom travnatom padinom. Na Velikoj previji staza se spaja sa markiranom stazom koja vodi od Crnog jezera.
Od Velike previje počinje završni uspon na Bobotov kuk, sa oko 170 mnm uspona. Taj dio staze je posebna cjelina, jer se radi o velikoj kamenoj gromadi. Staza sa Velike previje ide ulijevo ispod stijena i ubrzo izlazi na drugi prevoj između samog vrha i susjednog vrha Đevojka – Soa nebeska. To mjesto je fantastičan vidikovac na Škrčka jezera i dolinu Škrke.
Dalje, prema vrhu nastavljate udesno. Uska staza veoma eksponiranim liticama vijuga do samog vrha. Na ovom dijelu treba biti dodatno oprezan (uglavnom postoji sajla) i to je najopasniji dio čitave staze.
Vrh je kamena stijena relativno male površine, prekrivena kamenjem izdrobljenim od udara gromova.
Pogled je izvanredan u svim pravcima – napravićete sjajne fotografije.
Južno je pogled na Bandijernu, Šljeme, Zubce, Sedlenu gredu, Dobri do, Boljske grede, Lojanik, Buručkovac, Ružicu; nešto dalje na Vojnik, Moračke planine, Sinjavinu, itd…
Zapadno: Đevojku, Šarene pasove, Ružicu, Buručkovac, Prutaš, Maglić, Bioč, Volujak, itd…
Sjeverno: Bezimeni vrh, Crvena greda, Štuoc, Planinica, kanjon Tare i Sušice, Ljubišnja, itd…
Istočno : Žabljačka visoravan, Minin bogaz , Međed, itd…

Inače, uspon na Bobotov kuk moguć je još iz tri pravca:

sjeveroistočnim – preko Velike previje (već pomenuto) od Crnog jezera,
sjeverozapadnim – iz pravca Škrčkih jezera preko šarenih pasova (Samar) do Zelenog vira i dalje do vrha,
pravcem – iz Dobrog dola preko Urdenog i Mliječnog dola do Zelenog vira, i onda do vrha istom stazom.

Staza od prevoja do vrha je izazovna i opasna, čak uz bezbjedonosnu sajlu. Tu je i spomen – ploča na nesrećni slučaj početkom XIX vijeka. Naime, Ćiro Stijepović iz Komarnice je u lovu, kobnom greškom usmrtio sina Rista. Od tada se vrh pod kojim se to dogodilo nazvao Ćirova pećina.